Interaktivna relacijska baza tekstova propisa Republike Hrvatske

Glasilo: Narodne novine, 7/1991 od 19.02.1991

Datum donošenja 07.12.1990

Na snazi od 07.12.1990

Datum početka primjene 07.12.1990

 

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju člana 332. točke 1. Ustava Republike Hrvatske, točke 3. Amandmana XLVIII i Amandmana LXII na Ustav Republike Hrvatske, Sabor Republike Hrvatske

- potvrđujući duboku privrženost ljudskim pravima i temeljnim slobadama, koje predstavljaju osnovu demokracije, pravednosti i mira u svijetu,

- smatrajući da je sloboda izražavanja i informiranja osnovni element principa stvarne demokracije i preduvjet socijalnog, ekonomskog, kulturnog i političkog razvoja svakog ljudskog bića, kao i uvjet skladnog napretka socijalnih i kulturnih grupa, naroda i međunarodne zajednice,

- u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa i sloboda izražavanja i informiranja, na sjednicama Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća 6. i 7. prosinca 1990. godine, donio je slijedeće

1. Sabor Republike Hrvatske podržava europsku suradnju na zaštiti, promicanju i kolektivnoj garanciji sloboda izražavanja i informiranja te u tu svrhu prihvaća akte Savjeta Europe o slobodi izražavanja i informiranja i to:

- Rezoluciju 428. (1970) s deklaracijom o sredstvima javnog priopćivanja i ljudskim pravima (usvojena na 21. redovnom zasjedanju Savjetodavne skupštine Savjeta Europe, 23.siječnja 1970),

- Preporuku 834.(1978) u svezi opasnosti koje prijete slobodi tiska i televizije (usvojena na 30. redovnom zasjedanju Parlamentarne skupštine Savjeta Europe, 28. travnja 1978),

- Preporuku br. R(81) 19. Komiteta ministara državama članicama o pristupu informacijama u posjedu javne vlasti s aneksom Preporuke (usvojena od Komiteta ministara, 25. studenoga 1981),

- Deklaraciju o slobodi izražavanja i informiranja (usvojena na 70. zasjedanju Komiteta ministara, 29. travnja 1982).

2. Sabor Republike Hrvatske zadužuje Vladu Republike Hrvatske i nadležna ministarstva da analiziraju stanje u oblasti informiranja s aspekta europskih pravnih standarda i zahtjeva u pogledu zaštite, promicanja i kolektivne garancije slobode izražavanja i informiranja sadržanim u aktima Savjeta Europe,te da podnesu zakonske prijedloge,donesu odgovarajuće propise i poduzmu druge mjere neophodne za njihovu dosljednu zaštitu i ostvarivanje.

3. Prijedlozi i mjere, kao i ukupna politika Vlade i nadležnih ministarstava u ovoj oblasti moraju se zasnivati na principima i zahtjevima utvrđenim europskim aktima o slobodi izražavanja i informiranja, kao što su:

- pravo na slobodu izražavanja koje uključuje i slobodu mišljenja, istraživanja, primanja, objavljivanja i širenja informacija i ideja, bez mogućnosti miješanja od strane javnih vlasti i bez obzira na granice,osim onih utvrđenih u članu 10. Europske konvencije o ljudskim pravima,

- zabrana cenzure ili bilo kakve kontrole ili arbitrarne prinude prema učesnicima u tokovima komunikacije,

- zakonsko jamčenje nezavisnosti štampe i ostalih sredstava komuniciranja od kontrole države, a povreda te nezavisnosti utuživa je u postupku pred sudom,

- obaveza države da maksimalno potiče raznolikost sredstava priopćivanja i pluralitet izvora informiranja,

- nezavisnost sredstava masovnog komuniciranja koja se osigurava i zaštitom od opasnosti monopola,

- ravnopravnost sredstava informiranja pred izvorima informiranja,

- politika u oblasti informiranja kojom se garantira štampi, radiju i televiziji maksimum slobode u komentiranju događaja,

- osiguravanje sudske zaštite protiv osoba koje bi bile odgovorne za povredu prava na poštivanje privatnosti života.

4.Ovi zaključci, te akti Savjeta Europe o slobodi izražavanja i informiranja objavit će se u "Narodnim novinama".

Klasa: 008-02/90-01 /03

Zagreb: 7. prosinca 1990.

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća udruženog rada

Predsjednik Vijeća općina

Predsjednik Društveno-političkog vijeća

Predsjednik Sabora

SAVJETODAVNA SKUPŠTINA SAVJETA EUROPE

Dvadeset i prvo redovno zasjedanje

REZOLUCIJA 428(1970)*

s deklaracijom o sredstvima javnog priopćivanja i ljudskim pravima

Skupština,

1. Nakon pregleda radova s Kolokvija o ljudskim pravima i sredstvima javnog priopćivanja, održanog u Salzburgu, rujna 1968;

2. Pozdravljajući rezultate tog kolokvija, kojima su riješeni neki od problema iz tog područja;

3.Vodeći računa o svojoj preporuci o sredstvima javnog priopćivanja i ljudskim pravima, kojom predlaže Komitetu ministara donošenje mjera vezanih za određena pitanja:

4. Smatrajući da bi, osim mjera što ih treba poduzeti Europski savjet, trebalo sažeti u zasebnu deklaraciju neka od načela potvrđena na Kolokviju u Salzburgu;

5. Usvaja Deklaraciju o sredstvima javnog priopćivanja i ljudskim pravima, kako slijedi:

DEKLARACIJA O SREDSTVIMA JAVNOG PRIOPĆIVANJA I LJUDSKIM PRAVIMA

A. Status i nezavisnost tiska i drugih sredstava javnog priopćivanja

1. Tisak i druga sredstva javnog priopćivanja, premda obično nisu javne ustanove, obavljaju jednu bitnu društvenu funkciju. Kako bi im se omogućilo vršenje te funkcije, u skladu s javnim interesom, trebalo bi poštivati slijedeća načela:

2. Pravo na slobodu izražavanja treba primjenjivati na sredstva javnog priopćivanja.

3. To pravo mora uključivati slobodu istraživanja, prikupljanja, priopćivanja, objavljivanja i širenja informacija i ideja, čime je javna vlast u obvezi priopćivanja, u razumnim razmjerima, onih informacija koje se odnose na pitanja od javnog interesa, a sredstva javnog priopćivanja su u obvezi davanja cjelovitih i raznovrsnih obavijesti o javnim poslovima.

4. Nezavisnost tiska i drugih sredstava javnog priopćivanja od kontrole države treba biti zakonom zajamčena. Svaku povredu ove nezavisnosti moraju rješavati sudovi a ne izvršna vlast.

5. Ne smije se vršiti nikakva posredna niti neposredna cenzura nad tiskom niti nad sadržajem radijskih ili televizijskih difuzija niti nad vijestima i informacijama što ih prenose druga sredstva, kao što su filmske novosti prikazivane u kino dvoranama. Ograničenja se mogu postaviti samo u granicama predviđenim članom 10. Europske konvencije o pravima čovjeka. Sadržaj radijskih i televizijskih

* Rasprava na Skupštini, 23 siječnja 1970. (18 zasjedanje - v .Doc 2687, izvještaj komisije za pravna pitanja),

Tekst usvojen na Skupštini, 23 siječnja 1970 (18. zasjedanje).

Emisija ne podliježe nikakvoj državnoj kontroli osim pod uvjetima predviđenim stavkom 2 navedenog člana. (*)

6. Unutrašnje ustrojstvo sredstava javnog priopćivanja mora jamčiti slobodu izražavanja odgovornih urednika .Mora se zaštiti njihova urednička nezavisnost.

7. Nezavisnost sredstava javnog priopćivanja treba zaštititi od opasnosti monopola. Potrebno je podrobnije proučiti posljedice koncentriranja u području tiska kao i mogućeg davanja materijalne pomoći.

8. Privatna poduzeća kao ni financijske grupacije ne smiju uspostaviti monopol u području tiska, radija ili televizije; moraju se zabraniti i monopoli pod vladinom kontrolom. Pojedinci, socijalne grupe, regionalne ili lokalne vlasti moraju imati - ukoliko zadovoljavaju uvjete predviđene za izdavanje takvih dozvola - pravo obavljanja tih djelatnosti.

9. Potrebne su posebne mjere koje bi jamčile slobodu dopsinicima iz inozemstva, kao i osoblju međuanrodnih novinskih agencija, u cilju omogućavanja javnosti da prima točne informacije iz inozemstva. Te mjere se odnose na status, dužnosti i privilegije dopisnika iz inozemstva i na njihovu zaštitu od samovoljnog protjerivanja. Za njih, te mjere, podrazumijevaju pružanje točnih infurmacija.

B. Mjere koje će jamčiti odgovornost tiska i drugih sredstava javnog priopćivanja

Dužnost je tiska i drugih sredstava javnog priopćivanja da obavljaju svoje zadatke s osjećajem odgovornosti prema zajednici i pojedincima. Poželjno je u tom smislu (ukoliko još ne postoj) ustanoviti:

(a) stručno obrazovanje novinara, uz odgovornost samih novinara;

(b) deontološki kodeks za novinare koji bi se osobito odnosio na točnost i uravnoteženost objavljenih informacija, ispravljanje netočnih informacija, jasno razlikovanje informacija od komentara, potrebu izbjegavanja svake klevete, poštivanje privatnosti, poštivanje prava na pravičan sud, kao što jamči član 6. Europske konvencije o ljudskim pravima;

(c) Savjete tiska ovlaštene da istražuju te i izriču opomene u slučajevima ponašanja suprotnih normama profesije, kako bi se postigla samodisciplina u novinstvu.